Pisanje ovog današnjeg teksta bila mi je prava agonija. Paradoksalno. Znam. Jer. Od pisanja živim. Ali. Stalo mi je. I toliko toga želim reći. A sve mi je nekako preslabo. Nedovoljno.
Samo što ja ne dam tom nikadnijevoljnodobro da me spriječi. Tako da, ajmo, probati nekako ovako…
Sonja koja je u petak, 19.2.2021. godine, postala dio Be Your Own Boss zajednice bila je neka malo drugačija Sonja. Što je normalno. Očekivano.
Život. Posao. Okolnosti. Situacije. Ljudi. Sve to promijenilo je mene, ali i moja razmišljanja. Stavove.
Sve to. I još ponešto. A dio toga ponešto je upravo i BYOB Facebook grupa. Klišejski koliko god to sad zvučalo.
Za grupu sam saznala sasvim slučajno. Ako tako što postoji. Marina Biljak ju je podijelila na svom privatnom Instagram profilu. Ona i ja smo se na Instagramu privatno povezale pitajboga kada i kako. Čak smo u DM-u vodile neke razgovore o knjigama i putovanjima. Ne znamo se inače. Odnosno. Sad se znamo.
Sjećam se da sam pomislila pa, čekaj, i ja sam poduzetnica! Tada je iza mene bilo nekih osam poduzetničkih mjeseci.
Kad sam postala dio grupe, bila sam, jedno vrijeme, promatrač. Kao što puno žena još uvijek je.
A onda sam krenula malo po malo. Jer ja vam to uvijek tako. Korak po korak. Na mala vrata. Što bi se reklo.
Prvo sam se prijavila na Business Bestie program ne očekujući, da vam budem najiskrenija, apsolutno ništa. A pogotovo ne to da ćemo se moja Business Bestie i ja družiti i dvije godine nakon što nas je grupa spojila. Surađivati. Postati prijateljice.
Sve više sam počela komentirati kad sam mogla i imala želju doprinijeti. Sve više sam objavljivala. Postala sam mentorica. Pisateljica na BYOB portalu. Voditeljica raznoraznih radionica. Postala sam aktivna članica.
Patreonka sam postala čim je Marina objavila da je to mogućnost. Jer sam, prvo i osnovno, htjela podržati nju. I ono što je stvorila. Za mene. Za tebe. Za sve nas.
Bila mi je potpuno logično da za neke ozbiljnije stvari trebaju financijska sredstva. A htjela sam da ova zajednica krene u ozbiljnijem smjeru. Jer od toga imam koristi i ja.
I po strani to što ću unutar ove zajednice uvijek dobiti odgovor na svako moje poduzetničko i nepoduzetničko pitanje.
Što sam, u darivanjima, toliko raznoraznih nagrada dobila kao nikad u životu.
I to što sam do sada sudjelovala na ne znam koliko besplatnih radionica/edukacija/webinara na kojima sam dobila točno što mi je trebalo.
Kao i to da sam zahvaljujući osvojenom besplatnom mentorskom programu, u vrijednosti 300-ak eura, naučila sve što ikad trebam znati o newsletteru i pokretanju istog. I pokrenula ga.
Po strani ćemo staviti i to kakve sam sve žene upoznala. A i koliko vas me angažiralo za moje usluge.
Što imam pravo objavljivati promotivne objave u grupi.
Sve ćemo to staviti po strani. Iako ništa od toga nije da se po strani stavi. Ali lako za sve to.
Znaš koja je meni osobno najveća koristi mog Patreon statusa?!
Jedna jedina. Konkretna.
Što mi je svaki put kad nešto držim malo manje muka i malo manje se preznojim. Malo manje me je trema.
Prvi put kad sam bila mentorica po glavi sam se htjela pokriti i mrtva praviti. Treći put mi je bilo zakon. Prvi put kad sam Idejomat vodila imala sam osjećaj da jednu suvislu rečenicu nisam izrekla. Na četvrtom sam si već bolje zvučala. Prvu radionicu kad sam držala u mišju rupu da mi je bilo pobjeći. XY-ta je već bila puno lakša.
Marina mi je (znam da neće baš biti presretna što ju poimence toliko spominjem, ali šta ću joj ja) stvorila prostor da sigurno rastem. I kao poduzetnica. I kao žena. Da se gurnem tamo gdje bih htjela biti. Ali me strah. Jer je izvan svih mojih kojekakvih zona. Ali kad te tamo dočeka hrpetina ženske podrške bude ti malo više lakše.
Marina mi je stvorila prostor da sigurno rastem. I ja sam ga iskoristila.
A to, ako se mene pita, vrijedi puno više od 15 eura mjesečno koje sam ja odlučila plaćati.