Zašto se moj biznis razvija tako sporo?

Ako se i ti povremeno ili često zapitaš „Zašto se moj biznis razvija tako sporo?“ dobrodošla u klub nas nestrpljivica.

Ne postoji niti jedno pitanje, na mom poduzetničkom putu, koje si postavljam tako često kao: „Zašto ne ide brže?“

Ovdje doista ne mislim prvenstveno na zaradu i profit iako se moje kontemplacije znaju vrtjeti i oko toga.

Moj mentalni loophole izgleda ovako:

Svima ide brže nego meni…
Napravila sam sve „kako treba „ gdje su rezultati?
Sve je protiv mene…
Opet neka odgoda!
Poslušala sam i primijenila 1001 savjet, kad će više taj sljedeći level?

Znaš kad?

Kad pustiš.
Kad odustaneš od svojih očekivanja!

Evo kako sam (napokon) usvojila tu lekciju:

Ovog proljeća odlučila sam dati šansu biljkama na svom balkonu. Iza sebe imam karijeru bosiljak ubojice – nikad mi nijedan nije preživio. I unatoč poljoprivrednim genima koji mi teku venama etiketirala sam samu sebe kao da „nisam ja za to“.

Ipak ove godine odlučila sam pokušati ponovo, svjesna da će biti kolateralnih žrtava (čitaj: some plants just won’t make it).

S godinama sam ipak uspjela poraditi malo na svojoj vještini strpljenja i osjećala sam se spremnom za ovaj pothvat. Glavna pomagačica i učiteljica, da ne rečem mentorica, mi je moja mama.

Žena čiji balkon identične kvadrature izgleda kao džungla. Bujna, šarena, s karakterom.

Pokušavale smo spasiti Lozicu koja ove godine još nije pokazala znakove života. Samo par dana kasnije mama mi je javila da je njena propupala!

Odmah sam otišla detaljno proučiti svoju i svaki sljedeći dan odlazila sam do svoje biljke da je gotovo mikroskopski proučim ne bi li našla znakove pomaka.

Mami sam se tužno požalila kako moja „Ne mrda“…

Ona mi je samo rekla: „Radiš joj presing!“

I upalila mi se svjećica u glavi. Svaki dan sam dolazila do svoje biljke i slala joj poruku „Rasti! Rastiiii! Zašto još ne rasteš!?“.

Kad sam shvatila što radim odlučila sam se prema njoj odnositi kao prema svom djetetu. U svojim svakodnevnim posjetima nježno bi je dodirnula i rekla joj „Ti to možeš“ „Vjerujem u tebe“ „You got this“. Da, moje biljke su bilingvalne.

Jeli propupala? Nije još!
Hoće li i kad? Ne znam…
Jesam li naučila lekciju? Ooo kako ne!

Preslikala se zorno na moj život.

Prošle godine napisala sam četiri velika, važna i meni pre bitna cilja koja sam htjela postići. Dva privatna, dva poslovna. Očajnički sam htjela da budu gotovi do kraja prošle godine. Svaki put kada bi proces pokušala ubrzati ili riješiti na silu samo bi dobila teški odbijanac od Svemira i osjećaj kao da mi se smije u lice „E nećeš!!“

Ali…

Dok sam se bavila proljetnim presađivanjem cvijeća, kao svojom praksom uzemljenja i povezivanja sa svojim precima, skinula sam fokus s tih ciljeva. Prestala sam svojim ciljevima raditi pritisak.

Dala sam im da dišu!

Sva moja četiri cilja ostvarena su u manje od mjesec dana!

Ovo su pouke koja sam izvukla; a koje mogu poslužiti i tebi:

• Skloni se svojim ciljevima s puta! Ponekad si sama sebi najveća prepreka!

• Ako ne ide, okreni se nekom drugom dijelu svog projekta ili sebe!

• Ostani u dobroj energiji, osjećaj se dobro unatoč svemu i vjeruj!

• Jedno jutro dok budeš pila kavu na svom balkonu iznenadit će te jedan mali pup baš kao što je jutros iznenadio i mene.

Tvoj biznis se ne razvija sporo! Tvoj biznis drugačiji je od njenog ili njegovog i baš kao što svaka biljka zahtijeva drugačiju količinu vode, hrane i sunčeve svjetlosti, tako i tvoj biznis zahtijeva individualnu količinu vremena prije nego što može procvasti.

Nemoj mu to vrijeme nehotice produžiti svojom nestrpljivošću!

Tvoj biznis ne treba tvoje osuđivanje, on treba tvoju ljubav i strpljenje. Slatki plodovi koje tako željno iščekuješ, stižu brže nego što se nadaš!

Ako ti se svidio ovaj tekst, pročitaj i koja je to rečenica preokrenula Nikolinin život.